Arhiva bloga

četvrtak, 8. listopada 2015.

Pizza-pužići



Ovo mi je onako alternativa pizzi, kad imam goste ili za domaću užinu djeci u školi, jer zaista ne volim da


kupuju sebi svašta. U suštini je možete puniti čime želite, samo ne treba ih pretrpavati filom, teže se sjeku ;)

Za dva pleha pužića:

  • 400 gr brašna
  • 1 kašičica šećera
  • 1 kašičica soli
  • 1 kesica germe
  • 1 bjelance
  • 1 žumance (za premazivanje)
  • 50 ml ulja
  • 100 ml vode
  • 100ml mlakog mlijeka

Za nadjev:
 
  • Paradajz sos *
  • Sira gaude ili edamer, može i mozzarela
  • Po želji gljiva, salame, sudžuke, tune ili neke druge ribe itd.
  • Malo origana

Od svih sastojaka zamijesiti tijesto i ostaviti da nadođe na dvostruku veličinu. Podijeliti na dva dijela, tanko razvaljati u duži pravougaonik i premezati paradajz sosom, posuti tanko sirom, staviti najdkev po želji i opet tanko posuti sirom. Sa duže strane zarolati i oštrim nožem lagano isjeći na kolutiće oko 2cm širine, na podmasćen pleh, još bolje obložen papirom za pečenje, poredati okrenuto filom prema gore. LAgano premazati žumancetom i posuti s još malo sira. Na 180 stepeni peći dok lijepo ne porumeni.  :)


*Za pravo ukusan paradajz sos upržiti na ulju sitno isjećenu glavicu luka, 2 čehne bijelog luka, zaliti sa jednom konzervom oguljenog paradajza (može se staviti i svježi oguljeni paradajz), dodati malo šećera, soli i origana, pustiti na srednjoj temperaturi da ukuha u fino gusti sos. Tako se može vreo sipati u vrele tegle, zatvoriti i imate uvijek aromatičan i ukusan paradajz sos za pizzu, ali je i jako ukusan s tjesteninom.

Halva



  Vjerujem da niko ne može zamisliti mubarek noć, novu hidžretsku godinu ili Bajram bez halve. Kao dijete sam gledala mamu kako pravi halvu, uživala u mirisu koji širi i njenom ukusu. Moja mama  je uvijek pravila  „od oka“ i tako sam i ja pokušala kao mlada domaćica, ali mi nije baš polazilo za rukom. Prva mi je bila previše suha, pa je užasno davila što bi moj muž rekao, druga je s druge strane, jer sam htjela ispraviti prvu grešku bila još skoro tečna . Jednu sam posebno sredila da je na kraju ispala kao puna šerpa kamenčića, na kraju smo to jeli kao pahuljice s mlijekom. Dok nisam otkrila da je zasita bitna mjera, jer od oka je stvar koja u kuhanju dobro ide, ali za slatko i kolače je bitno imati ispravnu mjeru. Kod halve je princip ista mjera brašna, masnoće (ulje, puter ili margarin) i šećera a dvostruka mjera vode. I od tada mi halva svaki put savršeno uspije. Moja mama je uvijek pravila s uljem, s puterom je ukus najbolji (mislim, puter je puter), međutim lahko zagori, ali ja našla rupu u zakonu, koristim margarina sa ukusom putera (Rama ili Zvijezda), neće brzo izgorjeti a aroma putera je tu.

Mjera za jedan tanjir halve:

  • 100 gr margarina ili putera , ili ulja
  • 100 gr brašna

  • 100 gr šećera
  • 200ml vode
  • 1 vanilin šećer

Prvo treba skuhati agdu, zato pomiješati šećer i vodu, dodati vanilin šećer i par kapi limunovog soka. Pustiti da provrije i kuhati 2-3 minute, agda za halvu ne treba da bude previše gusta. Ostaviti da se hladi. Potom u dubljoj šerpi istopiti puter ili margarin, dodati brašno i sve to pržiti dok smjesa ne dobije zlatnožutu tamnu boju, uvijek miješati, ovo vrlo lahko zagori.


 Prije stavljanja agde preporučujem ruku zaštititi krpom ili kuhinjskom rukavicom, jer je para jaaako vrela a ako se smjesa ne miješa odmah mogu nastati grudvice. Znači šerpu skinuti s vatre, dodati dvu agdu odjednom i brzo miješati dok se ne počne zgušćavati i smjesa odvajati od šerpe. Ostaviti par minuta da se omlakne, onda sa dvije kašike oblikovati halve i redati na tanjir. Ako imate kakve kalupe mogu se i u njima praviti halve raznih oblika. Ja sam jednom davno kupila silikonski kalup u obliku oraščića i sad ga koristim za halvu, super brzo ide i još lijepo izgledaju. 

Ko pravi često kolače, halvu i slično preporučujem kupovinu jednog takvog kalupa, investicija koja se isplati. Ja sam svoj kupila u Alperu u Sarajevu. Gotove halve posuti mljevenim orasima, može i kokos, bademi ili lješnjaci.
Pijatno